Fasade.hr

U svjetlu modernih trendova o energetskoj učinkovitosti i očuvanju energije, pojavljuje se tendencija da se ovojnici zgrade da neka razina automatiziranosti. Arhitekti su sve više zainteresirani da uvedu neku razinu automatske kontrole u njihove buduće projekte, rađe nego da energetsku učinkovitost prepuste slučaju.
Ponajviše zahvaljujući inovatorima iz Europe, zgrade sada imaju više „pameti“ i pokretnih dijelova. Većina tih zgrada također koristi dvostruku fasadu, pri čemu su unutarnji i vanjski stakleni zidovi odvojeni ventiliranom šupljinom, koja često sadrži zaštitu od izravnog sunca. Stotine dvostrukih staklenih fasada ili interaktivnih ovojnica pojavilo se u Njemačkoj i Austriji u devedesetima. Iako su se donedavno takve konstrukcije promatrale kao ekscentrične i rezervirane samo za posebne zgrade, danas je razvoj takvih fasada potaknut ponajviše zbog sve strožih pravila oko energetske učinkovitosti i striktnih kodova. Iako se trošak ne može opravdati samo na osnovi manje potrošnje energije, takvi sistemi biti će sve više korišteni zbog samog zadovoljstva stanovnika, kroz toplinski i zvučni komfor i dostupnost svježeg zraka.

Iako je u modi i nudi brojne prednosti, ipak se prihvaćanje visoko tehnoloških ovojnica vrlo sporo razvija. Skeptični arhitekti se brinu oko toga da su takvi sistemi oni koji donose problem utjecaja na ukupne troškove projekata i njihovo rezanje. Ili bi se moglo dogoditi da se ti uređaji kasnije isključe i demontiraju zbog razloga neučinkovitosti i/ili lošeg održavanja. Rizik kvarova uvijek postoji, ali kvarovi ovih instalacija nisu različiti od pokvarenog ventilatora, termostata i slično.

Za neke je ovakva vrsta kvarova ipak daleko opasnija. Na primjer, kod automobila, odgovornost za kvarove ima samo proizvođač, dok je kod građevina to puno kompleksnije. Dat je primjer zgrade sveučilišta Novartis u Baselu, Švicarska. Za svoja transparentna trostruka stakla sa integriranom automatskom ventilacijom i Venecijanskim zastorima, zasloni su isporučeni sa samo petogodišnjom garancijom; staklo je imalo barem desetgodišnju. I ako zaslon otkaže nakon pet godina, trebali bi platiti zamjenu stakla samo da bi imali pristup do pokvarenog zaslona. Proizvođači se nisu mogli usuglasiti da zajedno ponude garantni rok.

Izvan slavnih kvarova, visokih troškova instalacije i neujednačenih garancija, stoje velike poteškoće u koordinaciji, i konfliktne situacije između projektanata. Jasno je da je put do interaktivne ovojnice vrlo težak. Ali na kraju puta nagrada je optimalna energetska učinkovitost, što bi trebalo biti dovoljno. No zasad ima jako malo podataka koji bi dokazali valjanost takvih sustava u vremenu eksploatacije.