Tempera cijelog jaja, u kojoj se pigment miješa s vodom i jajima prije nanošenja na platno, uspješno je formirana  u 13. stoljeću. Osušeni  proteini  koji su ostali nakon što je voda isparila zadržavali su pigmente na podlogu. Sklonost pucanje te boje kad se nanosi u debelim slojevima značilo je neophodnu primjenu boje u tankim slojevima.

Minojskoj se  civilizaciji pripisuje izum freska. Oni su pigmente stavljali izravno na svježe vapnene površine. Koristili su zemljane pigmente jer su oni ostajali nepromijenjeni u dodiru s lužinom.

Egipatski su umjetnici  prekrivali vapnenačke zidove grobnica s tankim slojem žbuke. Taj su sloj  oslikavali raznim prizorima. Slikari su prvenstveno koristili crni, crveni žuti, plavi, smeđi i zeleni pigment. Miješali su svoje boje u smjesu kako bi ih mogli staviti na suhu žbuku. Boje su se izrađivale pomoću podzemnih pigmenata (rudače)u kombinaciji sa životinjskim ljepilom, te ih je to činilo obradivima i držalo ih je za površinu koja se obrađivala.

Enkaustika (slikarska tehnika i još se uvijek pokušava saznati način postupka) je imala široku primjenu u staroj Grčkoj i Rimu. U ovoj tehnici, spojno sredstvo je vosak  ili vosak i smola. Vosak i jaja su se koristili u starom Egiptu i Rimu kao medij za pigmente. Primjeri grobnih portreta, rađenih enkaustikom, u rimskom Egiptu svjedoče o trajnosti materijala, za koji se smatra da je imao široku primjenu u antičko doba.

U 15. stoljeću, orah i lalneno ulje zamjenili su jaje kao medij. Sušili su se sporije od tempere i stvarali svestranije boje.Korištenje ulja i platna omogućilo je da se proširi paleta boja, a sukladno s time i teme djela. Nadalje, bolje razumjevanjeperspektive i dubine plana slike potaknulo je  potrebu da se teži realizmu. Prirodno osvjetljenje i plastične uljane bojeomogućili su renesansnim umjetnicima da ostvare potpuno nove efekte boja i realizma, te značajno unaprijede snagu svojih paleta.

Prapovijest je najduže razdoblje u prošlosti čovječanstva. Procjenjuje se da je ono trajalo od 1 800 000. godine p. K. pa sve do 4000. godine p. K. Prapovijest se dijeli na dva velika razdoblja - kameno doba i metalno doba. U to se doba počinje razvijati i umjetnost. Od umjetnosti najrazvijenije su bile likovna umjetnost i kiparstvo.

Prve slike bile su pećinske slike. Drevni su narodi uređivali zidove pećina, u kojima su obitavali, bojama izrađenima od blata ili ugljena pomiješanim sa slinom ili životinjskom masnoćom. U spiljskim slikama, boja se održala na zidu djelomično zato jer je pigment ostao zarobljen u poroznu zidu, a djelomično jer su se vezivni materijali (slina ili masnoća) osušili i priljubili boju uz zid.

Od prapovijesti ljudi ostavljaju tragove u svojoj okolini u obliku slika. Ti su tragovi uljepšavali njihov život, te su preko njih izražavali svoje misli i osjećaje.

Hoćemo li se vratit ognjištu i domovima i hocemo li pronaći red u našim životima?  Hoće li društveni život postati središte naših života? Hoćemo li sanjati skrivene snove? U Benjamin Moore-u smatraju tako. Predstavili su ove ideje u Color Puls za 2011. Njihove su prognoze usmijerene na dizajnere i arhitekte. Ali mi smatramo da bi svatko mogao biti zainteresiran za čitanje njihovih ideja.