Većina ljudi je čula za stiropor ili kamenu vunu. Oni su danas univerzalno prihvaćeni kao toplinski izolatori kod građevinskih objekata, u sistemima kontaktne fasade sa vanjskom postavom izolacije. Posjeduju dobra toplinska svojstva i cijena im je povoljna, te su gotovo istisnuli ostale materijale.
Ipak, u prošlosti su korišteni razni prirodni materijali. Iako nisu postojali izračuni fizike zgrade ili laboratorijska ispitivanja, ljudi su iskustveno znali koji su materijali dobri za izolaciju, koji dobro upijaju toplinu te koji propuštaju vodu i slične karakteristike. Neki od tih materijala su bili čak i boljih svojstava od današnjeg stiropora ili mineralne vune. Suvremena ispitivanja su potvrdila njihova svojstva, kao i svojstva novih inovativnih materijala.
Postoji širok raspon materijala, prema njihovim svojstvima. Svaki se može uklopiti u fiziku zgrade za neki objekt, ali isto tako se može jako pogriješiti sa krivim odabirom. Izolator ima svojstva toplinske provodljivosti, difuzije vodene pare i toplinskog kapaciteta. Ovi zahtjevi diktirani su fizikom zgrade, odnosno vrstom klime koja se želi postići u unutrašnjosti objekta. Pritom je važna debljina materijala i njegova svojstva.
Materijal sa manjom toplinskom provodljivošću moći će imati manju ukupnu debljinu sloja od materijala sa slabijim svojstvima. Manja provodljivost znači manje gubitke topline.
Difuzija vodene pare je izuzetno važan čimbenik. Ukoliko je vrijednost niska, znači da je materijal propustan za vodenu paru, a ukoliko je vrijednost visoka, materijal ne propušta vlagu. Primjerice, stiropor pruža velik otpor difuziji vodene pare, pa takva fasada „ne diše“, dok je kamena vuna izrazito paropropusna.
Toplinski kapacitet mjeri sposobnost materijala da upija toplinu. Poznat je primjer starih debelih kamenih zidova, koji imaju veliki toplinski kapacitet – tijekom grijanja oni upijaju toplinu, a kad se prestane grijati u prostoriji je još dugo toplo pošto sad zidovi isijavaju akumuliranu toplinu. Što je veća vrijednost toplinskog kapaciteta duže treba da se materijal zagrije ali i dugo zadržava toplinu.
Fizika zgrade nastoji sva ova svojstva pojedinih materijala spojiti, stvoriti višeslojni zid, u kojem svaki sloj ima svoju funkciju. Izbor materijala mora zadovoljiti sve propise i izračune.
U nastavku je dana tablica sa materijalima koji su korišteni ili se koriste u svrhu toplinske izolacije. Tablica sadrži osnovne podatke za izračun fizike zgrade i okvirnu cijenu. Kao kriterij za usporedbu uzeta je vrijednost koeficijenta toplinske vodljivosti od U=0,40 W/m2K, što odgovara standardima sa suvremenu niskoenergetsku kuću.
Konkretno bi to za stiropor, sa toplinskom provodljivošću λ=0,040 W/mK, značilo debljinu od 10 cm.
Ostali su materijali uspoređeni prema sposobnosti toplinske izolacije i cijeni u odnosu na stiropor debljine 10 cm. Ako je materijal slabiji izolator znači da treba veća debljina za isti učinak.



















