Anti-sun staklo sa niskom energijom prijenosa

Anti-sun stakla su dizajnirana kako bi se spriječilo ili barem smanjilo zagrijavanje prostora iza staklenih površina.

Resol Stiroror je termootporni materijal koji se uglavnom sastoji od bakelita. Bakelit je s druge strane u potpunosti sintetički materijal na bazi fenolne smole. Vrlo je izdržljiv. Danas se bakelit prvenstveno koristi u tehnologiji s visokim toplinskim i mehaničkim naprezanjima kao što su štampane ploče i kočione obloge. Materijal je 100% bez FCKW (de) ili CFC ( Chlor-Flour-Carbon) i bez H- FCKW (de) / HCFC (uk).

 WDVS sistem korišten je prije više od 40 godina u toplinskoj izolaciji vanjskih zidova. Korištena debljina izolacije i toplinske vodljivosti tadašnjih WDVS sistema više ne zadovoljava današnjim energetskim zahtjevima. U slučaju saniranja takvih sistema isplativije je koristiti opciju „dupliranja“.

Zaštita od požara je bitan faktor koji definira kvalitetu i sigurnost sustava vanjske toplinske (WDVS). Primjenjivost WDVS-a je moguće samo na temelju opće dozvole za uporabu od strane supervizora kao dokaz o trajnosti i korisnosti. Sve komponente sustava su k tome posebno ispitane. WDVS je kvalificiran kao građevinski materijal.

U rujnu 2009.g. jedna poznata svjetska tvrtka koja se bavi proizvodnjom boje dala je u javnost svoju prognozu trendova boja za 2010.g. koju su rasporedili u četiri kategorije.

 

Prva kategorija su tzv. „plemenske boje“ , to ime su zaslužile iz razloga što su domoroci na različitim kontinentima koristili takve nijanse boja u svojim obredima kao što su zeleni i crveni pigmenti iz vulkanskog pepela  ali su isto tako koristili trave, korov i školjke. Aboridžini, prvi Australci, koristili su takve zemljane boje u svojim ritualima, umjetnosti čak djelomično te boje nalazimo i na njihovoj zastavi. Što se tiče Afrike, proizvođači su se više bazirani na bojama koje su koristili i još uvijek koriste etiopska plemena i koja su implementirana u kroz cijeli njihov postanak.

U svjetlu modernih trendova o energetskoj učinkovitosti i očuvanju energije, pojavljuje se tendencija da se ovojnici zgrade da neka razina automatiziranosti. Arhitekti su sve više zainteresirani da uvedu neku razinu automatske kontrole u njihove buduće projekte, rađe nego da energetsku učinkovitost prepuste slučaju.